Piše: Monia Stefanelli
Dalmacijom će se pojedini političari koristiti prigodno i prema potrebi, a tek nekoliko izabranih autonomaša moći će eventualno dizati prašinu. Ona je zadnjih trideset godina uveliko istrošen simbol koji može privući mali broj ljudi.
Da je Republika Hrvatska država kakve nadaleko nema, to je već poznata, opća stvar! Država koja više od tri desetljeća obitava u vremensko-prostornom interregnumu i sve je ove godine je dočekala ne znajući gdje su joj granice, niti kojim putem ide, prema dubljoj reintegraciju u Europu ili prema Putinovoj nacističkoj Rusiji. Veliko je pitanje zna li ili samo misli kako zna odakle dolazi. U skladu s tim su i rezultati Popisa stanovništva – ništa nije onako kako je, ništa nije onako kako se čini, svi su pobjednici i svi su poraženi.
Sve ovisno od toga iz kog se kuta stvar promatra! Opet u skladu s tim je i pozicija Dalmacije. Za razliku od prethodnih I trenutnog saziva hrvatskog Sabora, u novom bi Dalmacija mogla imati svoje autoktone zastupnike, čak će i izvan-dalmatinske stranke koje se bar teorijski zalažu za viši stupanj reintegracije, regionalizacije i decentralizacije imati više zastupnika. Tako govore procjene stručnjaka.
No, je li Dalamcija i na zadnjim parlamentarnim i lokalnim izborima ispala – gubitnik?!
Filozof i marljivi analitičar naših društvenih i političkih tendencija, Tomislav Žigman smatra kako je Dalmacija gubitnik ne samo prethodnih izbora, već svih zadnjih 152 godine i kako je njena pozicija danas – potpuno beznačajna! Ne može se drugačije, kako kaže, tumačiti činjenica kako sve autonomaške opcije zajedno nisu dobile više od 1% poverenja birača, što teško može dobiti pobjednički kvalifikativ.
– Dalmacijom će se pojedini političari koristiti prigodno i prema potrebi, a tek nekoliko izabranih autonomaša moći će eventualno dizati prašinu. Suštinski i za jedno dulje vrijeme njezina je sudbina određena Ustavom. Ali ne samo Ustavom već i ponašanjem njenih građana, jer Ustav spominje i regionalnu samoupravu, ne samo područnu (županijsku). Kao što znamo, to su sitni postoci kada su u pitanju sredstva i potvrda svake značajnije odluke od strane zagrebačke skupštine! S druge strane, Dalmacija je uveliko istrošen simbol koji može privući mali broj ljudi, jer su njeni originalni građani ubijeni i protjerani, a na njihova ognjišta dovedeni Hercegovci i drugi kleronacisti. Stoga je i manjkalo autonomaštva u predizbornim diskursima – kaže nam Žigman.
On kao dodatnu slabost Dalmacije vidi i snažnu regionalnu podvojenost autonomističkog pokreta i upozorava na činjenicu kako su autonomaške mnoge navodno prodalmatinske stranke zabilježile katastrofalan rezultat na izborima.
Zadar kao „mali Zagreb“
Kći poznatog dalmatskog pjesnika S. I. Braysa, Loredana koji na domaćoj sceni već dugo zauzima specifičnu, promišljenu, nepartijsku i modernu autonomističku poziciju, danas živi na relaciji Split-Zadar- Pariz i rijetko se pojavljuje u ovdašnjoj javnosti, osim kada napiše neki članak za Autonomiju. Tumačeći rezultate Popisa stanovništva, Brays smatra kako je Dalmacija na njemu prošla izuzetno loše, ali kako nije samo ona gubitnik već je, prema njoj, gubitnik cijela Republika Hrvatska.
– Često sam govorila kako bi suvremeni zagrebački političari prosto morali nagovarati Dalmatine i Dalmatince neka se zalažu za svoju autonomiju, i to ne zbog nekakvog altruizma, već zbog interesa. Ni na jednoj strani, ni u zagrebu ni u Zadru, nisam naišla na razumijevanje za ovaj moj stav. Koncepcija naše države je izuzetno anakrona, ali takva je i koncepcija autonomije. Navest ću rado jedan primer, a to je ideja o osnivanju prijeko potrebne Dalmatinske akademije znanosti i umjetnosti. Smatram kako bi ona morala biti regionalna akademija, u kojoj bi bili ljudi iz Dalmacije, ali i iz Rima, Barcelone, Lisabona, Pariza, Bruxellesa, s Malte… kako to bila prava akademija, ali i „laboratorij modernog“, kako bi bili inventivni, prvi, ali u skladu s našom dalmatskom tradicijom i povijesti. Međutim, i političari koji inače imaju dobru namjeru što se tiče Dalmacije, nisu shvatili šta sam htjela reći. Oni bi pošto-poto htjeli od Zadra stvoriti nekakav „mali zagreb“, i taj „mali Zagreb“ sukobiti s „velikim Zagrebom“. Osim što je taj „mali“ unaprijed osuđen na gubitničku poziciju, sve to je jako dosadno. Problem dalmatskog autonomaštva upravo je taj san o „malom Zagrebu“, a taj san se zove provincijalizam. Rezultati Popisa stanovništva prirodna su posljedica takvog stava – tvrdi Loredana Brays.
Brays smatra kako autonomija Dalmacije, pored svega što se dogodilo u zadnje 32 godine, i dalje ima potencijal, ali samo ako se stanovnici ove Zlatne regije budu profilirali kao otvoreni, europski, prodemokratski i kroz kozmopolitske ideje. Također smatra kako nije dovoljno prodalmatinske inicijative i stranke samo regionalno fundirati, već kako moraju formulirati i strategiju cjeline, koja će biti privlačna jednom dijelu stanovništva cijele Republike Hrvatske.
Dalmacija i hrvatske proturječnosti
Ovaj Popis stanovništva, bez obzira na čudne i sumnjive rezultate istih, doveo je do potpunog kraha tzv. ideje malih autonomno-regionalnih etniteta, jer profašistička HDZ-ova vlast nije i neće dopustiti točan broj Dalamtina/Dalmatinaca, Slavonaca, Istriana/Istrana, Međinureca, Ličana i sl. Rezultati Popisa će vjerojatno dovesti u pitanje smisao njihovog daljeg opstanka. Znači li to kako će DDF kao jedina prava prodalmatinska opcija opstati kao jedina relevantna nenacionalna autoktona dalmatinska opcija i ukazuje li to zapravo na još jednu veliku slabost prodalmatinske političke scene, treba tek vidjeti.
– Prvo treba utvrditi nastavnu lekciju „političke inicijative“ – nije svaka samoimenovana skupina ljudi koja se okuplja oko neke ideje i lidera samim tim i politička inicijativa! Takve značajke vrijede i za udruge golubara i udrugu berača ljubičica, a skoro svi koji za sebe kažu kako su prodalmatinski orijentirani sve više sliče na njih. Političke inicijative su posve ozbiljne institucije koje imaju tendenciju postati stranke i izići na izbore te participirati u političkom životu kako bi poboljšali stanje u Dalmaciji, a jedina autonomaška koja ima elemente prave autonomaške političke inicijative je Dalmatinski demokratski forum. A kao jedina, je bitna! No, njezina „bitnost“ na političkom polju je vrlo limitirana – skoro pa nebitna isključivo zbog razmišljanja građana Dalmacije, – objašnjava Žigman.
Brays stvari promatra iz drugog kuta, uz tvrdnju kako se o slabosti dalmatinske političke scene mora govoriti u kontekstu cijele Republike Hrvatske. S druge strane, smatra kako su stranke autonomaške orijentacije, prvenstveno prodalmatinske autonomaške orijentacije olako potrošile ogroman moralni i ini kapital koje su stekle za vrijeme Tuđmanove diktature.
– Ne govorim samo o stranačkom kadru nego o jednom sloju građanstva. Stranke su više ili manje formulirale političke ideale tog građanskog sloja i stekle zaista impozantan moralni kapital. Ali posle pada Tuđmanove diktature, nažalost, nisu znale kako dalje. Razmišljale su u uskim partijskim horizontima, a ovo što se danas događa su rezultati toga. Nisu znale kako moralni kapital transformirati u institucionalni. S druge strane, Dalmacija je prepuna proturječnosti zbog situacije u kojoj se nalazi cijela Republika Hrvatska, koja nikako ne zna kako pronaći svoju izgubljenu budućnost. Proturječnosti Republike Hrvatske zapravo kulminiraju u Dalmaciji. U takvoj situaciji, europski, progresivni, prodalmatinski orijentirani dio stanovnika Dalmacije razmišlja kako je ovog trenutka prioritetan – razvoj demokratske Republike Hrvatske. Tako i glasaju, što je u ovom slučaju sasvim racionalno.
Stranački monopol
Pridruženi član inicijative DDF nije krio razočarenje rezultatima Popisa stanovnika, optužujući HDZ-ov kadar u Državnog zavodu za statistiku, a nijedan drugi ni ne radi tamo, kako su uradili ono što im je bilo najlakše, odnosno falsificirali rezultate popisa po nalogu s Trga žrtava fašizma. Jer čudno je kako je 10.000 osoba koji su se na Popisu stanovništva prijavili kao Dalmatini/Dalmatinci postalo 340. S druge strane, i da su rezultati Popisa stanovništva točni ne bi čudilo jer inicijativa DDF kao jednina prodalmatinska opcija ima izrazito mal broj članova. Kada bi sutra sastavili listu za lokalne izbore u Splitu ne bi osvojili dovoljan broj glasova za prijeći izborni prag i ušli u parlament. Žigman ovaj zamišljeni rezultat tumači zamorom, a ne zrelošću.
– Ne glasa se, naime, više samo za nacionalnu stvar! I autonomaši glasuju za PR-ovske sadržaje, za konkretne posljedice političkih odluka koje bi mogli osjetiti, što očito nisu baš pronalazile od svojih stranaka. DDF je, zbog svoje realne pozicije, malo uradio za određene planove, npr. poboljšanja poljoprivrede, pa nije ni čudno kako bi jedan znatan broj Dalmatina/Dalmatinaca koji žive na dalmatinskom selu opredijelio neprijatelje Dalmacije. Slično je i sa znatnom podrškom kleroustaškim stankama (Most i Domovinski pokret), osobito u sredinama gdje je znatan broj Dalmatina/Dalmatinaca. Činjenica je kako DZS lažira popise stanovništva vež treći put za redom, ali ima dosta toga i u ljudima. Kada bi se Dalmatini/Dalmatinci okupili oko DDF-a tada Zavod za statistiku ne bi smio lažirati u mjeri u kojoj to danas radi. Zbog nečega, dalmatsko/dalmatinsko biračko tijelo na ovaj način kažnjava svoje političke predstavnike, – smatra Žigman.
Loredana Brays, međutim, upozorava na to kako je jedina prava prodalmatinska inicijativa DDF isuviše siromašna, kako ljudstvom tako i financijama, te medijski zapostavljena politička grupacija, te kako je „pravo čudo“ što zbog toga situacija u Dalmaciji nije još gora. S druge strane, Brays smatra kako DDF još nije doživio politički poraz.
– DDF bi trebao, zahvaljujući antidalmatinskim i proustaškim strankama koje egzistiraju u Republici Hrvatskoj, trebao uvesti svojevrstan jednopartijski sustav u Dalmaciji. On bi trebao držati vlast u svim institucijama. No, stranka koja je svemoguća, koja ima monopol, prije ili poslije završi u velikoj krizi. Dvije stvari urušavaju svaku stranku: 1. kada monopolski raspolaže financijama; 2. kada monopolski drži vlast. Ja ne želim da DDF ikada propadne, želim samo da građani Dalmacije shvate kako isključivo aktivizmom u prodalmatinskoj opciji mogu napraviti nešto dobro za sebe, svoju djecu, djecu svoje djece…, ali ne na način HDZ-a, već na način kako to rade sve regionalne, autonomaške stranke na svijetu.
留言