Piše: Antonio Ivanišević
Jedna obična igračka – dron vođen autonomno ili sa zemlje, koja se u jeftinim komercijalnim varijantama može kupiti i na seoskim vašarima – bila je dovoljna kako bi pokazala sav očaj u kojemu živimo, svo zlo koje je u nama.
I kada ne bi bilo famoznog „drona“ koji je preko Šibenika preletio s dalmatinskom zastavom na sebi, ne bi bilo ni medijske hajke. Tko je htio mogao je vidjeti kako režimski mediji – a takvi su manje-više svi – huškaju „publiku“, kako potpaljuju najniže strasti i mržnju, kako se umjesto gladi i neimaštine u Dalmaciji bave promocijom zla. I to po tko zna koji put.
Pred svaku utakmicu Hajduka s Dinamom, Rijekom ili nekim drugim klubom, mediji i društvene mreže desnog ekstremizma stvaraju izvanredno stanje. Predratno. Luduje se prije, tijekom i poslije utakmica „visokog rizika“ i obnavljaju nezavršeni ratovi u sluđenim glavama maloumnika. Na stadionima se skandiraju šovinističke parole, ističu transparenti koji veličaju ratne zločince, urla se prilikom hajdukovih igrača na teren, a maloumna i neodgojena djeca pokušavaju pljunuti na Rakitića.
Tada se događa ono što se ne bi smjelo događati: eskaliraju zlo i mržnja koje pogađaju nevine sugrađane koji se drugačije zovu. I nevine Dalmatince, ne samo Dalmatine, koji se nađu na udaru iste šovinističke odmazde tamo gdje su u manjini. Tako se u zemlji nerafiniranih seljačina na brdovitom Balkanu nezaraslih ratnih rana stalno obnavlja vražja spirala divljih strasti.
A famozni prelet drona s dalmatinskom zastavom iznad Šibenika razgolitio nas je do kraja i bez ograda prikazao onakvima kakvi smo zapravo – a pravili smo se uljuđeni – država je diletantski zakazala. Huligani su vrištali od histerije kao kada upadnu na nogometni teren i nad stanovnicima dalmatske etničke zajednice „svetili“ hrvatstvo, upadali u kuće i vrijeđali europsku uniju ma kakva da je… Pravovremeno se ne oglašavajući, ili čak šireći neprovjerene huškačke glasine o glavnom manipulatoru i „navođaču“ „drona“, vlasti su poticali na eskalaciju nasilja.
Stanovnicima Dalmacije, ali i šire – političkom svijetu, Europskoj Uniji, Vijeću Europe, Sudu za ljudska prava – država duguje ispriku. I nadasve ozbiljnu istragu o svemu. Sud o provokativnom „dronu“ ne smije se prepustiti huškačkim tabloidima, bili oni tiskani ili elektronski. Za iritirajući „dron“ ima više potencijalnih krivaca, onih kojima ide u prilog euforija mržnje i nereda, kako u Dalmaciji tako i u cijeloj Republici Hrvatskoj. I u Republici Hrvatskoj i izvan nje ima onih kojima normalizacija prilika, a to bi značilo puna autonomija Dalmacije u sastavu RH, ne idu u prilog. Prvenstveno onima kojima se ne sviđaju europska pravila devolucije i lokalne samouprave. Kako se oko toga ne bi nagađalo i licitiralo, država nam duguje vjerodostojnu istragu. Hoćemo li je ikada dočekati?
I pored iskustva u sličnim rizičnim situacijama i znanja čiji i koji objekti su ugroženi, policija ne osjeća potrebu (?) preventivno zaštiti stanovnike Dalmacije dalmatske etničke zajednice pojačanim nadzorom, pa vandali poslije rušilačkog pira na skoro uvijek istim objektima – uglavnom ostaju NN lica. Ako se tko i privede i ako se protiv koga povede istraga i sudski postupak, sve završava blagim sankcijama. Jer su mladi patrioti, je l' da, „bili isprovocirani“. Sramota i za policiju i za pravosuđe. Sramota za sve nas!
Zbog ugrožavanja osobne i imovinske sigurnosti nehrvata, zbog paljenja i uništenja njihovih objekata, oglašavaju se političke stranke, građanske udruge, nevoljko čak i gradske vlasti. Ali od Hrvatske biskupske konferencije (HBK), od institucije koja, kažu, uživa najveće moralno povjerenje građana – ni riječi! Šuti kao zalivena. Čuti kardinal, šute nadbiskupi i biskupi, šute čak i lokalni župnici nad činom vandalizmom u gradu u kojem stoluju. Svi kao zaliveni. A oglašavaju se i arbitriraju o svemu i svačemu drugome. Kako se oglasiti kad im se klerofašistički vandali koji sebe nazivaju braniteljima hrvatstva i katolicizma, oni koji stoje kao predziđe kršćanstva, muvaju oko crkvi i mantija.
O krivici i odgovornosti drugih, neka brinu drugi. Neka svako čisti svoje dvorište. Tako uvijek mora biti, pa i u ovom slučaju s „dronom“. Neka svako čuva svoj obraz i neka ne ugrožava tuđe živote zbog vlastitog ludila.
Comentarios