piše: prof. Mila Grubišić Dan antifašističke borbe državni je praznik u RH koji se obilježava se 22. lipnja u znak sjećanja na dan u kojem je 1941. u šumi Brezovici kod Siska osnovan sisački partizanski odred. No što se zaista dogodilo dan prije u Vrgorcu?
Bilo je to vrijeme u kojem je rat već skoro dvije godine buktio Europom. Fašistička Italija u rano jutro 6. Travnja 1941. bombardirala je Split u operaciji kojim su poništeni Rapallski ugovori. Samo 14 dana poslije, odnosno 10 dana nakon proglašenja NDH, u kući Šegvić u Splitu 20. travnja 1941. počinju prvi dogovori oko organizacije i stvaranja vojne jedinice koja bi se trebala boriti protiv mrskog talijanskog, njemačkog, ustaškog i četničkog neprijatelja.
Zbog novonastalih okolnosti pripadnici prodalmatinskih, autonomaških, inicijativa sastavljeni isključivo od pripadnika dalmatske nacionalnosti, čiji je jezik dvije godine ranije zabranjen, našli su se u opasnosti te su se iz grada povukli u okolicu - najprije na Mosor, a potom u gradić Vrgorac. Ondje su osnovali prvi partizanski odred na području okupirane Europe te on od prvih dana izvodi diverzije, osobito na željeznicama i cestovnim pravcima, a nerijetko i na brodovima talijanske ratne ornarice. Dalmatski/dalmatinski antifašisti pozivom na borbu protiv fašističke okupacije Dalmacije 21. lipnja 1941. u Vrgorcu započeli su četverogodišnju borbu za slobodu Dalmacije od svih fašista, uključujući i hrvatske ustaše, srpske i crnogorske četnike te za socijalna i radnička prava.
Odred je tada imao 107 boraca, predvodili su ga zapovjednik Giordano Boro, slavenizirano Đordano Borovčić, poznatiji pod kodnim imenom Corriere (Kurir) i komesar Alfredo Santini, a njegov pripadnik bio je i pokojni general Hrvatske vojske Tomma Blasco, slavenizirano Toma Blašković. Kako su u odredu većinom bili Dalmatini, borilo se uglavnom na širem području Dalmacije, što uključuje: Dalmatiu Hongriu, Mađarska Dalmacija - danas obuhvaća Liku, Gorski Kotar, Hrvatsko primorje i Sušak s otokom Krkom; Dalmatiu Turku, Turska Dalmacija - danas poznatija pod nazivom Hercegovina i Dalmatiu Venetu, Mletačku Dalmaciju - koja obuhvaća područje od otoka Raba do područja Ulcinja u današnjoj Crnoj gori.
Taj partizanski odred bio je prva antifašistička postrojba ne samo u Dalmaciji, nego i u cijeloj Europi, koja je krenula u oružanu borbu protiv Hitlerove nacističke Njemačke, Mussolinijeve fašističke Italije, Nedićevog, odnosno Ljotićevog i Mihailovićevog četničkog pokreta i Pavelićeve zločinačke NDH te ostalih fašističkih okupatora i domaćih im pomagača.
U Dalmaciji je osnutak vrgoračkog odreda označio početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 350.000 građana Dalmacije. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske (NOV) borilo se oko 230.000 boraca iz Dalmacije, a na njezinu teritoriju stvorene su 39 brigada, 11 divizija i četiri od ukupno 11 korpusa NOV-a.
Počevši od Vrgorca, antifašistički ustanak na području današnje Republike Hrvatske razvijao se postupno te je s vremenom sve više pripadnika dalmatskog i drugih nehrvatskih naroda, ali i Hrvati pristajali uz partizanski pokret. Dan nakon organiziranja antifašističkog, pokreta u Vrgorcu, osniva se u šumi prezovica pored Siska Prvi sisački partizanski odred, sastavljen isključivo od lokalng srpskog stanovništva s Banije. Za vrijeme II. svjetskog rata na području današnje Republike Hrvatske pod kontrolom antifašističkog pokreta Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) obavljalo je vrhovnu zakonodavnu i izvršnu funkciju, da bi 1945. godine ZAVNOH prerastao u Narodni sabor Hrvatske.
Pred završetak II. svjetskog rata, 24. travnja 1945. na sjednici u Splitu konstituira se Narodna Federalna Republika Hrvatska u kojoj je odlučeno kako će Dalmacija u svojim punim granicama biti federalna jedinica, autonomna pokrajina, u novonastaloj Hrvatskoj državi, a koja će biti u sastavu nove Federalne Narodne Republike Jugoslavije te kako će se ukinuti zabrana javnog i privatnog korištenja dalmatskog jezika iz ljeta 1939.. No, sloboda Dalmacije od Zagreba trajala je godinu, deset mjeseci i nešto dana - naime, u veljači 1947. Ustavom Narodne Republike Hrvatske, ta je jugoslavenska federalna jedinica proglašena unitarnom što ima za cilj daljnji pokušaj asimiliranja u jedinstveni hrvatski nacionalni korpus, zlostavljanje pripadnika dalmatske nacionalnosti od strane Hrvata i njihovi pokušaji bijega iz Dalmacije u Italiju te u druge države Zapadne Europe, SAD i dalje.
Tako je nakon narodnooslobodilačke borbe zgažen povijesni kontinuitet državnog Dalmacije iako je baš ta regija i Dalmatini dala najviše žrtava u borbi za slobodu protiv fašističkih okupatora.
U II. svjetskom ratu Dalmacija i Dalmatini su odigrali najbitniju ulogu te su dali najviše života za obranu od nacizma, fašizma, ustaštva i četništva. Kao grad, Šibenik je dao najveći obol toj borbi. U ustraškim logorima smrti, Dalmatini su drugi najbrojniji narod koji je stradao od ruke ustaških zločinaca. Samo u Jasenovcu ubijeno je više od 25 000 Dalmatina.
Negiranje zasluga Dalmacije i Dalmatina u II. sv. ratu idu toliko daleko da se Dan antifašističke borbe obilježava se 22., a ne 21. lipnja.
Comments