Ne zna se šta nailazi na gori odgovor u Republici Hrvatskoj: činjenica da je Dalmacija pod sastav Hrvatske prvi put u povijesti ušla tek 1939. godine ili činjenica da, radi ekonomskog jačanja RH, Dalmacija treba biti autonomna regija. Ako promatamo EU, nova građanska politička platforma u RH se mora ugledati na druge države članice te organizacije. Sve najbogatije i najprospreritetnije države EU su visoko decentralzirane, neke čak i federalizirane (Njemačka, Austrija, Belgija, Španjolska). Iznimka su jedino Francuska i Grčka, ali i one imaju bolji status prema svojim povijesin regijama od RH.
Bit je u dominantno nacionalističkoj politici u RH. U zadnjih 30-ak godina, samo u periodu vlade Ivice Račana te djelomično u razdoblju vlade Zorana Milanovića, imali smo promjenu te politike. U skladu sa tom nacionalističkom politikom koju i sada zastupa službeni Zagreb, i to potpomognut RKC, regionalizacija i decentralizacija, točnije devolucija RH se ne događa. Vlast u Zagrebu, ali i dobar dio društvene elite vidi zahtjeve Dalmacije za autonomijom samo kao prolazno stanje. Vlada u Zagrebu slabo krije ovakve stavove i to je razlog za konstantu negativnu kampanju protiv Dalmacije iz glavnog grada kroz medije koji nikada Dalmaciji nisu bili skloni.
Hrvatska vlast, mediji, opozicija, intelektualci, da ne govorimo o RKC, desetljećima se bave Dalmacijom, negiraju postojanje Dalmatina, dalmatskog jezika, dalmatske kulture, dalmatskih običaja i načina življenja… Također, otvoreno podržavaju profašističke, unitarističke stranke koje djeluju u Dalmaciji. Dakle, na mnoge načine se miješaju u unutrašnje stvari Dalmacije. Kako u takvom ambijentu raditi na poboljšanju odnos između dvije države?
Poboljšanje odnosa prema Dalmaciji moguće je tek nakon poraza nacionalističke politike u RH. Dokle god je nacionalistička politika dominantna u RH, dotle će se i osporavati postojanje Dalmacije kao takve, ali s tim ide i osporavanje dalmatske nacije, jezika i svega onoga što se vezuje za Dalmaciju. Došlo je vrijeme da se nova građanska platforma u Republici Hrvatskoj osloni pitanje regionalizacije i decentralizacije RH, te tako smanji prostor za daljnje širenje fašizma.
Pitanje koliko je to moguće zbog djelovanje RKC čiji svećenici otvoreno nastupaju kao političari, ne krijući da je cilj njihovog djelovanja cementiranje statusa quo. Trebamo se upitati na šta i na koga to RKC računa kad ovako otvoreno ulazi u političku borbu protiv Dalmacije?
Nema saznanja da se u XXI. stoljeću, u Europi ili bilo gdje na svijetu, događa da crkva preuzme ulogu glavne opozicijske stranke i to sa namjerom da na vlasti učvrsti fašističku stranku s ljudskim licem - HDZ. Zadnjih nekoliko godina Vlada RH je javno, ali netransparentno donira RKC milijune eura iz državnog proračuna, te je lako zaključiti da se crkva instrumentalizira na najgori mogući način. Također, RKC ima bogatu povijest suzbijanja demokratskih i progresivnih ideja, još od vremena predinkvizcije. Također, RKC sa svojom strogom unutrašnjom hijerarhijom i činovima, veoma se dobro pokazala prilikom revizije dalmatinske povijesti, pa se u ovom trenutku u RH ne zna pobjednik Drugog svjetskog rata. Vlada u Zagrebu se polako, ali sigurno odriče velikih zasluga Dalmacije u antifašističkoj borbi i na taj način se već jednom poraženom fašizmu otvara prostor za nesmetano društveno djelovanje, što je anticivilizacijsko ponašanje, ali i zajedničko dostignuće HDZa i Hrvatske Biskupske Konferencije.
Pridodajmo tome i činjenicu da je medijska situacija u RH je potpuno shizofrena, pa tako trenutno imamo tri vrste medija: prvi su prorežimski, kako privatni tako i državni (HRT) koji se otvoreno bave propagandom Goebbelsovskog tipa. Drugi su tzv. Opozicijski lokalni mediji koji se također bave propagandom, jer su zauzeli jednu političku stranu (onu profašističku) i sve vijesti su u kontekstu te jedne strane, tako da i oni iskrivljuju istinu. Treća grupa je najmanja, gotovo nepostojeća, a to su nezavisni mediji, koji imaju najmanji utjecaj na javno mnjenje. Što je najzanimljivije, je činjenica da svi mediji na skoro isti način govore o Dalmaicji, što samo svjedoči o dubini problema.
Zbog toga se DDF zalaže za rekonstrukciju medijske slike u RH, ali i za ukidanje vjeronauka u školama te uvođenje poreza za RKC.
Promjena dominantne politike dovodi i do promjene sustava. Kada u Republici Hrvatskoj bude dominantna građanska i europska politika, biće najnormalnije da crkve plaćaju poreze i da u državnim školama nema vjerske nastave. Prva naredna prilika za promjenu politike su parlamentarni izbori 2024. godine. Ti izbori su sada u fokusu daljnjeg političkog djelovanja, jer ova dalmatinska građanska platforma u RH mora imati bar jednog zastupnika u Saboru. Taj kandidat građanske Dalmacije mora biti izabran na vrijeme kako bi mogao okupiti sve dalmatinski nastrojene građanske snage u Dalmaciji.
Inicijativa DDF nije sudjelovala na nedavnim parlamentarnim izborima. Razlog je tome što su građani Dalmacije, revoltirani lažnim obećanjima najvećih, ali i onih manjih političkih stranaka jednostavno siti politike, te ne vide kada im netko prilazi iskreno i pošteno. Mi bismo voljeni da građani Dalmacije napokon shvate kako im je DDF jedini prijatelj. Usput, imamo osjećaj da građanska Dalmacija nije sudjelovala na ovim izborima (što se vidi po izlaznošću) jer je bilo jasno da se ne može pobijediti, a da institucionalna kontrola vlasti nije bio dovoljno ambiciozan cilj. Stoga, ako se želi izlazak građanske Dalmacije na sljedeće izbore, potrebno je da svi oni koji dalmatinski razmišljaju stanu pod platformu DDFa i da krenemo zajedno u akciju. U ovom trenutku ima dosta vremena da se građanska Dalmacija organizira i iznjedri kvalitetne kandidate, i to je upravo glavni pravac mog političkog djelovanja DDFa.
Jasno je da političke borbe, pogotovo uspješne, nema bez dobro organizovirane političke organizacije. Građani mogu sami izaći na ulice i prosvjedovati iz tko zna kojih razloga, ali bez organizacije i bez političkih zahtjeva, za rezultat imamo protraćenu energiju i apatiju koja neminovno slijedi. Drugo, svađe po društvenim mrežama uspjevaju još više udaljiti građane od sudjelovanja u političkom životu i da ih se gurne u beznađe. Nakon ovih izbora u Republici Hrvatskoj, a pogotovo ne u Dalmaciji ne postoji organizirana opozicija, a još manje postoji organizirana građanska opozicija. Treće, izbjegavanje političke platforme DDFa i organizirani napadi na članove DDFa i njihove accounte je djelovanje onih opcija koje su stvorene od strane HDZa.
Comments