Piše: Silvio Perozi
Brojne su štete koje je Dalmacija pretrpjela zadnjih 30ak godina. Šteta od najrigidnije centralizacije u Europi bezbrojne su i snažno su utjecale na društvo diljem Dalmacije.
Dalmatinski demokratski forum (DDF) i Dalmatinski klub (DK) popisali su bezbrojne štete koje su zahvatile Dalmaciju od 27. Prosinca 1992., kada je donesen Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, te Zakon o područjima županija, gradova i općina. Šteta se procjenjuje na tisuće milijadi eura.
Područja na koja je najviše utjecalo ponašanje hrvatske vlade u pogledu centralizacije i unitarizacije RH uključuju financije, gospodarstvo, socijalnu skrb, životne zajednice, kućanstvo, kulturu, mlade ljude, pa čak i prava žena, rečeno je iz ove dvije prodalmatinske inicijative.
Vođa DK, Zuáne Orlandini opisao je najrigidniju unitarizaciju i najžešću centralizaciju u Europi, ovu našu hrvatsku, kao "trajnu, kumulativnu apokalipsu koja se perpetuira svaki dan."
Štete od centralizacije uključuju štete i u sljedećim sektorima:
IZVOZ
Propašću poduzeća uslijed tycoonizacije RH, gdje su profitabilne izvozne tvtke novopećenim oligarsima prodavane za 1 kunu, došlo je do pada proizvodnosti i pada izvoza. ‘90. su uslijedile i dodatne granične provjere, trgovinska trenja, birokracija i povećani administrativni troškovi za izvoznike utjecali su na dalmatinsko poslovanje i šire gospodarstvo.
Već 1990. učinak izmjena i dopuna Ustava RH od ljeta iste godine doveo do pada izvoza roba i usluga iz Dalmacije za 35% na kraju godine, a od lipnja 1990., u usporedbi s istim razdobljem 1989.
Samo je izvoz hrane iz Dalmacije u EU, uključujući ribu i plodove mora, bio 24% niži u odnosu na isto razdoblje 1989., izvoz voća i povrća imao je pad od 37%.
OBRAZOVANJE
Prije 1990., dalmatinski učenici učili su za život. Šuvarova reforma školstva iz ‘70. bila je loša i trebala se mijenjati, ali je imala i dobre strane. Npr. poticala je djevojke na upisivanje fakulteta ili bar viših škola. Prije 1990. tisuće škotskih učenika svake je godine koristilo program Erasmus kako bi iskoristili priliku živjeti i studirati u EU, pa čak i u SAD.
Unatoč obećanjima Franje Tuđmana kako će sve više mladih studirati u inozemstvu, RH se povukla iz ove sheme i zatvorila granice. Tek stavljanjem potpisa na Bolonjsku deklaraciju, RH ponovo uvodi Erasmus i Horizon kao programe koji omogućuje razmjenu studenata i studiranja izvan RH.
Izvješća su, isto tako, pokazala kako zamjenske sheme i programi u RH nisu uspjeli u stvaranju fondova za financiranje njezinog ekvivalenta ova dva međunarodna programa, a stručnjaci su istaknuli brojne nedostatke u zamjenskoj ponudi Ljilje Vokić i njenih suradnika.
Iz DK i DDF-a izjavili su kako su ruralne obrazovne ustanove posebno pogođene gubitkom programa Erasmus i Horizon, jer su često dobivale više europskih sredstava za nastavni rad, što je dovelo do gašenja mnogih područnih škola, odnosno njihovih vanjskih objekata.
Ponavljajući ovu prethodnu kritiku, iz DDF-a i DK govore kako je školstvo zlonamjerno i planski uništavano te je očito kako je ovakav obrazovni sustav "neadekvatan" te da stvara gomilu poslušnika podložnoj političkoj volji HDZ-a ne zdrave mlade ljude. Prije svega, ovo se odnosi na uvođenje vjeronauka u škole.
Razna neovisna izvješća pokazala su kako uvođenje vjeronauka u škole smanjuje prostor kvalitetnog i kritičkog razmišljanja kod djece; povećava broj onih koji ustaški pokret, te fašizam i nacizam općenito smatraju pozitivnim pravcima u povijesti, a partizanski pokret zločinačkim.
Uvođenje vjeronauka u škole povećao je broj onih koji smatraju kako se u Jasenovcu nije dogodio zločin od strane ustaša, već kako je isti otvoren tek nakon II. sv. rata kao koncentracijski logor za Hrvate. Isto tako, uvođenje vjeronauka u škole povećao je broj homofobnih mladih ljudi te ojačalo broj birača koji glasaju za ekstremno desne političke stranke i njihove satelite te ojačao mizoginiju.
TRŽIŠTE RADA
Pad proizvodnosti, uništena i opljačkana poduzeća, deseci tisuća ljudi bez posla, dok ti svakodnevno više puta bruje sirene za opću opasnost, ostavio je traga i na tržite rada. Utjecaj privatizacijske pljačke na dalmatinsko tržište rada bio je oštar. Isto tako, propast obrazovnog sektora doveo je do još gore situacije u ovoj oblasti. Tvrtke već godinama upozoravaju kako ne mogu pronaći adekvatno osoblje na dalmatinskom tržištu rada, već planiraju uvoziti radnu snagu (pored 52000 nezaposlenih samo u Splitu) te žele iskoristiti porast interesa za prebivalištem u Dalmaciji i pozvale su Vladu RH neka omoguće posebne vize za dobivanje visokokvalitetnih radnika iz Ukrajine, Slovačke, Rumunjske i Bugarske.
Ovo se prvenstveno odnosi na turističko-ugostiteljski sektor, no slični pozivi stigli su iz drugih gospodarskih grana pogođenih nedostatkom osoblja zbog lošeg obrazovnog sustava, uključujući i transport. Već smo ranije govorili kako se vojno osoblje koristi za pokrivanje manjka transportnih radnika.
HDZ-ovci su primijetili sličnu "kriznu situaciju" u jednom sektoru, tiho čekajući kako bi kasno na Badnjak 2021. odrasle djelatnike socijalne skrbi stavili na popis deficitarnih zanimanja. Cilj je ponuditi vize radnicima koji mogu popuniti praznine na tržištu rada.
Iako je ogroman broj nezaposlenih, a sve više i više ljudi odlazi u treće zemlje, potreba za kvalitetnom radnom snagom je potrebna, prvenstveno zbog loših poteza u prošlosti. Ukoliko ne dođe do što hitnih promjena u obrazovnom sustavu i u gospodarstvu, Dalmacija će za 10ak godina biti preplavljena stranim državljanima, a Dalmatini/Dalmatinci će se nalaziti tek u tragovima.
KULTURA
Kultura je prijenos informacija, metoda, materijalnih dobara i načina ponašanja s jedne generacije na drugu. To je skupni pojam koji obuhvaća socijalno ponašanje i norme koje se nalaze u ljudskim društvima, kao i znanja, vještine, vjerovanja, religije, umjetnost, zakoni, običaji, sposobnosti i navike pojedinaca u tim grupama.
Ljudi stječu kulturu kroz procese učenja inkulturacije i socijalizacije, što pokazuje raznolikost kultura u različitim društvima. Seobama naroda, stječu se razna socijalizacijska i socijalna iskustva te se uči o raznim stvarima. Seoba naroda koja se u razdoblju od Titove smrti do 2000., a koja je išla od Hercegovina i srednje Bosne, te ‘90. i iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, prvenstveno Kosova preseljenjem kosovskih katolika u Dalmaciju, dovelo je do toga da je klasična dalmatinska, mediteranska kultura gotovo nestala.
Uz to, Vlada RH i mediji, sve što je dobro u Dalmaciji potpisuju kao hrvatsko, a sve što je loše je dalmatinsko. Isto tako, Vlada je odbila ponudu bezviznog režima putovanja umjetnika u neke države, jer nisu željeli pružiti istu ljubaznost umjetnicima iz EU-a koji posjećuju RH. Novi sustav znači kako turneje po Europi više nisu financijski isplative za mnoge dalmatinske umjetnike.
Posljedice odluke Vlade dovele su do nezapaženih prosvjeda i peticija koje su pozivale na promjene, ali do njih nije došlo.
DK i DDF osvrnuli su na odluku RH da ne sudjeluje u programu Kreativna Europa, rekavši kako je time “odsječena ključna arterija za kulturnu razmjenu.”
Ove dvije inicijative snažno se zalažu za očuvanje kulturnog blaga Dalmacije te vraćanje nekih davno zaboravljenih ili zabranjenih običaja, tradicija i govora što uključuje i dalmatski jezik, očuvanje prirode, te povratak Dalmacije njenim mediteranskim korijenima.
Na žalost, devastacija kulturno-umjetničkog prostora u Dalmaciji je tolika pa je skoro nemoguće vratiti je na mjesto na kojem pripada. Ipak, svaka borba za povratak na nultu točku je dobrodošla.
ŽENSKA PRAVA I PRAVA MANJINA
DDF i DK također su izrazili zabrinutost zbog toga što zaštita ekonomske i socijalne jednakosti žena i svih mogućih manjina ne drži korak s pravnom praksom EU.
U njemu se navodi kako žene i manjine imaju koristi od pravne zaštite koja dolazi iz EU-a, kao što je Direktiva o radnicima s nepunim radnim vremenom (2000.) i Direktiva o radnicima na određeno vrijeme (2002.), te zaštite za neplaćene njegovatelje, prava na trudnoću i majčinstvo, jednaku plaću i one koje se odnose na rodnu, spolnu i seksualnu diskriminaciju.
Iako su ove zaštite trenutno dio zajedničkih pravih pravila EU-a (acquis communautaire), iako je RH potpisnica Istanbulske konvencije te Deklaracije UN, Vlada ne jamči provedbu ovih pravnih pravila što dovodi do daljnjeg obiteljskog nasilja, nasilja nad pripadnicima rodnih i seksualnih manjina. Samo u protekle dvije godine ubijeno je više od 30 žena. Za ta ubojstva nitko nikada nije odgovarao.
Ne radi se samo o pravima žena i pravima LGBTIQ+ zajednice, radi se i o pravima nacionalnih i drugih srodnih manjina u RH. Krše se prava nacionalnih manjina pripadnika srpske nacionalnosti, dok se dalmatska nacionalnost i dalje ne priznaje kao takva.
Samo lani, u razdoblju od kraja lipnja do kraja 2021., u Puli je pretučeno šest osoba koja su se deklarirala kao Dalmatinci. Jednome je slomljena noga na više mjesta. Za ove zločine također nitko nije odgovarao. Sve ovo govori kako se moramo zapitati u kakvoj mi to državi živimo?
Komentirajući utjecaj unitarizma i najekstremnije centralizacije u Europi na dalmatinsko društvo, voditelj DK Zuáne Orlandini, neposredno pred odlazak u Sloveniju rekao je kako se radi o "trajnoj, kumulativnoj apokalipsi koja se perpetuira svaki dan kako u sektoru gospodarstva tako i u umjetnosti i kulturi, u obrazovanju i kod mladih, kod radnika, kod žena, kod pripadnika LGBTIQ+ i drugih manjinskih zajednica, prvenstveno nacionalnih manjina. Ovaj užas ima utjecaja na sve: na cjelokupno dalmatinsko društvo."
Nastavio je: “Ne zaboravimo – odluka o rigidnom unitariznu i najekstremnijoj centralizaciji u Europi i uvjeti pod kojima se odvija doneseni su protiv želja Dalmacije i bili su u suprotnosti s našim okrenutim prema van, kooperativnim i internacionalističkim etosom.”
Prema njegovim riječima, izgubljene su prednosti koje je Dalmacija imala kao regija. Tuđmanove shema bile su razvodnjene imitacije Erasmus programa koja je smanjila podršku učenicima s nepovoljnim položajem, a mogućnosti za sve naše studente, osoblje i mlade ljude su se smanjille.
“Rasprodaja tvornica, nedostatak radne snage, njihovog znanja, sposobnosti i vještina kojem svakodnevno svjedočimo ogoljava iznimnu nepromišljenost unitarizacije i centralizacije koji će nas debelo koštati. Jedinstveno europsko tržište traži sposobne ljude koji su u mogućnosti zašititi svoje, a istovremeno se naglo razvijati te prodavati svoje proizvode diljem Europe,“ naglasio je Orlandini.
Za kraj ne naglasio kako Dalmatini/Dalmatinci moraju shvatiti kako Dalmacija mora biti uključiva autonomna, europska regija, jer s EU dijelimo viziju Europe koja utjelovljuje demokratske vrijednosti, promiče dobrobit cijelog društva, u potpunosti se suočavamo s izazovom globalnih klimatskih promjena i podržavamo održivi gospodarski oporavak, ne samo od globalne pandemije coronavirusa, već općenito. Zato se Dalmacija treba izboriti za svoju reintegraciju i autonomiju. Jedino tako se mogu ostvariti ciljevi za stvaranje boljeg života u ovoj regiji.
Ukoliko želite mijenjati stvari u dalmatinskom društvu na bolje, pristupnicu DDF-u možete popuniti na priloženom linku:
Comentários