ANALIZA: Što Dalmacija može naučiti od izbora u Škotskoj?

Piše: Livija Marini

Stranke koje se zalažu za neovisnost osvojile su u subotu većinu u škotskom parlamentu, otvarajući time put velikoj političkoj, pravnoj i ustavnoj borbi s britanskim premijerom Borisom Johnsonom oko budućnosti Škotske.

Škotska premijerka Nicola Sturgeon rekla je kako rezultat znači da će nastaviti s planovima za drugi referendum o neovisnosti nakon što se okonča pandemija coronavirusa, dodajući da bi bilo apsurdno i nečuveno ako bi Johnson pokušao ignorirati demokratsku volju naroda.

"Jednostavno nema nikakvog demokratskog opravdanja za Borisa Johnsona, ili zapravo za bilo koga drugog, koji pokušava blokirati pravo škotskog naroda da odlučuje o svojoj budućnosti", rekla je Sturgeon.

"To je volja naroda ove zemlje", dodala je nakon što je njena Škotska nacionalna stranka (SNP) osvojila četvrti uzastopni mandat u Holyroodu.

Ishod izbora vjerojatno će značiti ogorčeni sukob između Johnsonove administracije u Londonu sa škotskom vladom u Edinbourghu.

Idenpendisti tvrde da na svojoj strani imaju demokratski autoritet i legitimitet, dok britanska vlada tvrdi kako je zakon na njenoj strani. Vjerojatno je da će konačna odluka o referendumu biti donijeta na sudu.

U SNP su znali kako neće dobiti potpunu većinu, no u suradnji s independističkom strankom Zeleni imaju više od potrebnih 65 mjesta u škotskom parlamentu koji broji 129 mandata za artikuliranje njihovog zahtjeva o disoluciji Ujedinjenog Kraljevstva. SNP je osvojio 65 mjesta u Holyroodu, a Zeleni 8.

Prounionističke pristalice okupljene oko Torijevaca tvrde da je "neuspeh SNP-a" olakšao Johnsonu opovrgavanje argumenta SNP-a kako imaju legitimitet za raspisivanje novog referenduma. Douglas Ross, šef škotskih Toryjevaca izjavio je kako je zahtjev za novim referendumom o neovisnosti Škotske izvan nadležnoti škotskog parlamenta.

Podeljeni oko referenduma

Škotska politika već je neko vreme različita od one u ostalim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva, ali Škoti ostaju djelomično podeljeni oko održavanja još jednog referendma o neovisnosti 314 godina okupirane zemlje.

Međutim, izlazak UK iz Europske Unije, čemu se protivila većina Škota, 63% bilo je protiv Brexita, percepcija da se vlada Nicole Sturgeon dobro nosi sa coronakrizom i antipatija prema Johnsonovoj konzervativnoj vladi u Londonu pojačali su podršku pokretu za neovisnost.

"Škoti" su 2014. godine na prvom referendumu odlučili s 55%:45% ostati dio Ujedinjenog Kraljevstva, a londonske ankete sugeriraju kako bi bilo preblizu sada raspisivati novi referendum. No, ljudi na ulicama škotskih gradova misle drugačije.

Sturgeon kaže da je njen prvi zadatak u ovom trenutku suzbiti pandemiju coronavirusa, pa je referendum malo vjerojatan do 2023. No, rekla je i to da bi gušenje novog mogućeg referenduma bio pravni izazov Johnsonove vlade usmjeren protiv škotskih birača čime bi pokazao potpuno zanemarivanje škotske demokracije.

"Apsurdnost i nečuvenost prirode Westminstera koji potencijalno ide na sud radi svrgavanja škotske demokracije - pa ne mogu sama smisliti živopisniji argument za škotsku neovisnost“, rekla je Sturgeon.

Tajna uspjeha Škotske nacionalne stranke

Odmah nakon subotnje pobjede, Nicola Sturgeon dobila je pimo od člana finskog parlamenta koji joj je čestitao na premoćnoj pobjedi njene stranke na izborima u Škotskoj i rekao je kako će pokrenuti inicijativu da se Škotska pridruži Nordijskom vijeću, u početku, kao promatrač, a nakon osamostaljenja i kao punopravne članice.

Poznato je da SNP kao dio EFA-e (European Free Alliance) ima prijatelje diljem Europe, posebno u Kataloniji, te pomaže mnogim regionalnim i manjinskim strankama članicama ove paneuropske organizacije. No, tajna uspjeha Nicole Sturgeon i Alexa Salmonda, bivši vođa SNPa i bivši predsjednik škotske vlade, je u stalnom osvješćivanju stanovnika Škotske na njihov identitet i rad na terenu, ali i discipliniranosti članstva i birača.

Stanovnici Škotske odavno su shvatili kako ne mogu istovremeno biti Škoti i Britanci. Ili su jedno ili drugo. Škoti prejasno shvaćaju svoj identitet pa ni nakon 314. godina okupacije ne odustaju tako lako od njega. Škoti isto tako razumiju kako je biti član stranke, kakva je SNP, benefit jer ne žele biti potlačeni i zarobljeni u društvu koje radi protiv njihovih materijalnih i drugih interesa. zato je savršeno jasno zašto Škoti žele na vlasti stranku koja se zalaže za Škotsku i koja izgleda kao nacionalna stranka, a ne kao vodstvo neke lokalne protestne strančice.

Škotski narod želi prvaka, nekoga zbog koga će se osjećati dobro u svojoj koži, ne nekoga tko ih pljačka i prisilno drži u zajednici od koje, i kao pojedinci i kao nacija, nemaju nikakve materijalne i političke benefite. Škoti, iako katolici, imaju izražen luteranski način razmišljanja koji se u političko-ekonomskom momentu ogleda u dva oblika: prvi je onaj koji se vezuje uz izreku da je nacija bogata onoliko koliko je bogat njen najsiromašniji član, a drugi onaj koji govori da što više radiš i stvaraš to si bliži božanstvu, što je također važan moment u donošenju odluke koju će stranku netko podržati.