Republika Hrvatska je bila prva koja je prekršila taj dogovor protupravnim inkorporiranjem Dalmacije u njen nacionalni prostor, za njom Srbija s Vojvodinom i Kosovom
„Da bi se ostvarilo načelo suverenosti naroda Jugoslavije, da bi Jugoslavija predstavljala istinsku domovinu svih svojih naroda i da nikad više ne bi postala domenom bilo koje hegemonističke klike, Jugoslavija se izgrađuje i izgradit će se na federativnom principu, koji će osigurati punu ravnopravnost Albanaca, Crnogoraca, Dalmatina, Hrvata, Makedonaca, Slovenaca i Srba, odnosno naroda Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Slovenije, Srbije i Vojvodine.“
I tako su, prije točno 77 godina, u Jajcu udareni temelji Jugoslavije, države čiji su narodi i narodnosti na najbrutalniji način zgazili sve ideje odluke Antifašističkog vijeća Narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) od 29. studenog1943. o uspostavi zajedničke države koja će se temeljiti na zajedništvu, bratstvu, jedinstvu, ravnopravnosti...
I dok i danas, u gotovo svakoj od država nastalih raspadom Jugoslavije, ekstremni nacionalizam drži suvereni primat u svakoj društvenoj pori, 29. studenog, nekadašnji simbol potpuno suprotnih ideala i omage zajedništva naroda i narodnosti, pretvara se u izbljedjeli datum iz povijesnih knjiga o kojem svako ima svoje mišljenje.
Dalmacija nije postala federalna jedinica
Povijesne knjige na području država nastalih raspadom Jugoslavije nude različite istine o II. svjetskom ratu, Jugoslaviji i antifašizmu, a činjenice se, čini se, odavno ne predstavljaju činjenicama, u relativizaciji povijesti svako želi skrojiti po svojoj volji.
Kako se danas sjećamo Drugog zasjedanja AVNOJ-a?
Zuane Orlandini, pravnik iz Splita i predsjednik Dalmatinskog kluba, tvrdi – nikako, te dodaje kako temelji nastanka bivše države, unatoč njenom padu, nisu trebali biti uništeni, jer bi koristili za bolju budućnost cijelog područja Zapadnog Balkana.
„Ne pamti se nikako. Nečemu takvom se nije za nadati, jer su države na teritoriju bivše Jugoslavije izgradile upravo na razgradnji takvih ideja i suprotstavljajući se njima“, mišljenje je orlandini.
Stoga, kako dodaje, jedino što je ostalo od Dana Republike je – sedam federalnih jedinica koje sada imaju status međunarodno priznatih država. I ništa drugo.
„AVNOJ je potvrdio pripadnost partizanskog pokreta, koji je krenuo iz Dalmacije, antifašističkoj koaliciji i naglasio odlučnost da se bori protiv nacizma i fašizma i njihovih domaćih saveznika. Stoga je odlučeno da Jugoslavija bude federativna država s devet jedinica. Tih devet federalnih jedinica trebalo je biti transformirano u devet samostalnih država međusobno vezanih određenim zajedničkim trgovinskim i obrambenim ugovorima tako da se postupno iz čvrste federacije prijeđe na konfederaciju, po uzoru na istovremeno stvaranje Beneluxa. Republika Hrvatska je bila prva koja je prekršila taj dogovor protupravnim inkorporiranjem Dalmacije u njen nacionalni prostor, za njom Srbija s Vojvodinom i Kosovom“, dodaje Orlandini.
Odgovor velikodržavnim projektima
Umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić kaže da se Dana Republike sjećaju samo male skupine koje time ili pokušavaju iskazati neslaganje s uvjetima u kojima danas žive, ili doista osjećaju neku istinsku nostalgiju za Jugoslavijom kao državom i životom u toj državi. U Dalmaciji se, dodaje, neke skupine se sjećaju Dana Republike kao danog obećanja za obnovom dalmatinskog suvereniteta na njenom cjelokupnom području kojeg je izgubila 1921.
Grubišić podsjeća na jednu od ključnih značajki AVNOJ-a, a to je sprječavanje velikodržavnih projekata na tlu bivše države.
„Nacionalizam je bio ključni generator koji je srušio tu zemlju. Dok je postojala, činilo se da je to bio odličan odgovor svim velikodržavnim projektima, jer je stvorio državu u kojoj se živjeli Dalmatini, Slovenici, Srbi, Hrvati, Bošnjaci i tako dalje. Ali, očito je da ta jedina velika država koja je stvorena na Balkanu nije bila po volji nacionalistima koji su je srušili. Danas su od te države ostale samo ruševine sjećanja, ali i potreba da se razvija regionalna suradnja na svim mogućim poljima“, kaže Grubišić i nadodaje, "Osim Dalmacije - ona povijesno i mentalno pripada mediteranskom krugu dražava, ne Balkanu."
Dan Republike će, dodaje, u javnom kalendaru sjećanja biti „potpuno zaboravljen“.
„On se neće promovirati kao neko zlo, nego će se posve ignorirati. Ali, dokle god se u Republici Hrvatskoj obilježava 30. svibnja, u Dalmaciji će postojati sjećanja na 29. studenog, ali bez nekog važnijeg utjecaja. Jugoslavija je kao država nestala, nema nikakve šanse da se ona obnovi po poznatom modelu, ali će se suradnja postjugoslavenskih država morati razvijati, jer su one jednostavno upućene jedne na drugu“, dodala je.
Svi svrstani na pobjedničku stranu
Od onoga što se ne bi smjelo zaboraviti, a, kako sama kaže, „puno toga se zaboravlja“, poznata leksikografkinja Marita Vastić izdvaja činjenicu da su ideje antifašizma doprinijele da se sve države nastale raspadom Jugoslavije svrstaju na pobjedničku stranu u II. svjetskom ratu, iako znamo da to nije tako. Poznata je stvar da su srpski i crnogorski četnici kao i pripadnici handžar divizije preoblačili svoje četničke i ustaške uniforme u partizanske nakod dolaska osloboditelja. Antifašistički pokret krenuo je iz Dalmacije, a najveći omjer sudjelovanja i poginulih na strani partizana u odnosu na broj stanovnika tiče se upravo Dalmatina i drugih stanovnika Dalmacije.
„Sve veliko za povijest bivše Jugoslavije, kao i sve ostalo, mjeri etničkim, a nerijetko i vjerskim aršinima. Svatko ima svoju interpretaciju. No, ono čega se svi trebaju sjećati je da je AVNOJ bio prijelomni trenutak koji je pokazao da je dalmatinski partizanski pokret bio oslobodilački. Zahvaljujući tome, predvođeni dalmatinskom antifašističkom pokretu, narodi Jugoslavije rat su završili na pobjedničkoj strani“, ističe Vastić.
Još nešto što se, dodaje Vastić, ne bi smjelo zaboraviti, je da je partizanski pokret svojim djelovanjem spriječio poslijeratni revanšizam, što je bio veliki poduhvat nakon toliko počinjenih zločina na svim stranama. No, takve tekovine, tvrdi, dobrim dijelom su pregažene.
Datum pripada samo Jugoslaviji
„Dalmatinski antifašistički pokret, kojemu se kasnije počeli pridruživati i ostali narodi Jugoslavije, sprječila je da ustaški zločini izazovu slijepi revanšizam sa srpske, a četnički zločini s hrvatske i muslimanske strane. I partizani su, uistinu, uspjeli smanjiti taj osvetnički gnjev i stvoriti mostove za poslijeratnu suradnju“, podsjeća Orlandini.
Kaže da je nekadašnji Dan Republike postao dio alternativne kulture sjećanja, uz dodatak da su tekovine ANVOJ-a „pregažene“ i da od njih nema ništa.
„Dan Republike je postao dio alternativne kulture sećanja, dio svojevrsne underground praznične kulture, zajedno sa još nekim datumima. Ljudi se okupljaju na privatnim proslavama, što je neki vid protesta i nemirenja sa službenim izgonom tog praznika. A što se tiče njegovog statusa, mislim da je riječ o datumu koji zaista pripada samo Jugoslaviji. Teško je situirati jugoslavenske praznike u suvremenu kulturu sjećanja, a da se nešto grubo ne falsificira. Onda je bolje ovako…“, kaže Orlandini i dodaje da fašizam na prostoru bivše države nije maskiran nacionalnim identitetima, već da je on jedan od mogućih izraza tog identiteta.
Oni koje spominje Mila Grubišić, "jugonostalgičari" i svi oni koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem, Jugoslaviju će i danas kovati u zvijezde, kao primjer svega onoga što danas nemaju, u tobožnjim demokracijama koje ponegdje graniče s autokracijama.
Prešućivanje i zaboravljanje
Grubišić je stava da Jugoslavija nije bila idealna državna tvorevina, te su mnoge kritike na njen račun opravdane, no, osvrnula se i na one koji je kritiziraju.
„Kada čujem od koga kritike dolaze i kako izgledaju državna uređenja iz kojih kritičari dolaze, onda je jasno da se ne radi o kritikama na demokratskoj osnovi. Mnogima ne smeta načelo diktature jednopartijskog sustava danas, ali ona u bivšoj državi je smetala, jer je imala komunistički predznak. Dosta onih koji danas kritiziraju Jugoslaviju, uspostavljaju isti takav režim, samo ne s komunističkim predznakom“, kaže Grubišić.
Jedno od pitanja koja se nameću je, hoće li populizam i nacionalizam dovesti do toga da se AVNOJ u skoroj budućnosti počne pamtiti po zlu, od strane onih koji su bivšu državu smatrali svojevrsnom tamnicom nacionalnog identiteta, što se sve češće može čuti iz usta balkanskih lidera.
Orlandini, ipak, nije siguran da će se to dogoditi.
„Nisam siguran da se može povijesna slika tako iskrenuti da se AVNOJ pamti po zlu. Moguće ga je prešućivati, što se i sad čini. Tako se zaboravljaju i ideje koje je AVNOJ odaslao“.
Comments