U svjetlu najnovije najave oko uništenja zdravstvenog sektora u RH i najave povećanja cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja, od strane ministra Nakića, koji je poznat po uništenju zadarske bolnice, donosimo vam dio programa koji se odnosi DDF-a koji se odnosi na zdravstvo.
Jedna od osnovnih poteškoća zdravstvenog sustava u cjelini je nedostatak dobro razrađene strategije razvitka zdravstva, koja bi pružila osnovne odrednice u kojem bi se smjeru morale provoditi nužne i opsežne reforme, kao i preveliki utjecaj politike na zdravstvo čime je doslovno unakažen ovaj sustav, dok liječnici, medicinske sestre, medicinski tehničari i drugo osoblje bježe u druge države.
Ukupni troškovi zdravstva su dosegnuli gornji limit koje bi dalmatinsko i hrvatsko gospodarstvo i državni proračun mogli podnijeti. Rashodi bolnica zadnjih godina progresivno rastu, kao i rashodi za lijekove na recepte. U financiranju zdravstva je znakovit nedostatak svijesti o financijskom realitetu, a očite su i razlike u financiranju između hrvatskog zdravstva i zdravstva u Europskoj Uniji. U pogledu načela zdravstvene zaštite Zakon o zdravstvenoj zaštiti još iz 1993. godine temeljio se na načelima:
- sveobuhvatnosti (pokriva sve građane)
- kontinuiranosti (zaštita kroz sve životne dobi)
- dostupnosti (raspored zdravstvenih ustanova koji jamči podjednak pristup zdravstvenoj zaštiti)
- cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite (što postavlja primarnu zdravstvenu zaštitu kao temelj sustava).
Danas se susrećemo sa problemom financiranja bolničkih sustava čiji su proračuni netransparentni, a dug bolnica krajem 2011. godine iznosi preko 5 milijardi kuna. Vlada Zorana Milanovića uspjela je drastično smanjiti dugovajne bolnica, no problem financiranja cjelokupnog zdravstvenog sustava je ostao. Također je zamjetan manjak specijalista i srednjeg medicinskog osoblja uz veliki udjel nemedicinskog osoblja. Klinike i kliničke bolnice sa svojom visoko sofisticiranom i skupom zdravstvenom zaštitom obavljaju nepotrebno čak 49% svih dijagnostičkih i terapijskih postupaka koje bi trebala obavljati polikliničko konzilijarna zaštita što zdravstvenu potrošnju uvelike nepotrebno povećava. A suočeni smo i s velikom stopom korupcije i kriminala unutar zdravstvenog sustava.
Strategija razvitka hrvatskog javnog zdravstva naglašava osnovnu ulogu javno-zdravstvenog sustava prevenciji zaraznih i nezaraznih bolesti, te promicanju zdravlja, koje trebaju kontinuirano provoditi: zavod za javno zdravstvo, zavod za medicinu rada, zavod za toksikologiju, zavod za školsku medicinu, zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost i Agencija za lijekove, kao i sve njihove autonomne ispostave u regijama.
Ulazak Republike Hrvatske u EU, a s time i uvođenje radikalnih mjera za smanjenje troškova zdravstvene skrbi predstavljaju temelj za stvaranje nove vizije javnog zdravstva a temeljna bi trebala biti djelatnost zdravstvene preventive.
Struktura vlasništva u zdravstvu je ekstremno centralizirana kao i sve u Republici Hrvatskoj. Tako je:
- Primarna zaštita (Domovi zdravlja) su u vlasništvu županija, koje nemaju nikakve ovlasti, već su marionete centralne države – Kako se DDF zalaže za ukidanje županija, a formiranje autonomnih regija Domove zdravlja treba prepustiti novoosnovanim komunalnim općinama što bi osiguralo utjecaj lokalne uprave na zdravstvenu zaštitu prema preporukama WHO (Svjetske zdravstvene organizacije).
- Županijama se određuje provedba privatizacije prema podzakonskim aktima – zabraniti daljnju privatizaciju zdravstvenog sektora, jer ono vodi prema skupom zdravstvenom sustavu za bogate, a siromašnima će ostati samo paramedicinska zaštita od koje neće imati nikakve koristi.
Vlasništvo nad bolničkim ustanovama je regulirano na dvojak način:
- Kliničke bolnice su postale državno vlasništvo – zadržava se državna kontrola i odgovornost nad ustanovama koje služe i edukaciji zdravstvenih djelatnika.Klinikepod hitno vratiti pod nadležnost komunalnim općina, jer jedino one znaju stvarne potrebe pacijenata na svome području.
- Opće i specijalne bolnice su postale županijsko vlasništvo – poštuje se specifičnost pojedinih područja (povedanje zdravstvenog standarda iznad minimuma kojeg garantira država).
Ocjenja stanja Zdravstvenog sektora
- Ocjena stanja u zdravstvu je ispod razine katastrofe.
- Do danas nije jasno utvrđen status primarne zdravstvene zaštite i nekadašnjih Domova zdravlja. Primarna zdravstvena zaštita je prepuštena sama sebi uz stalne administrativne promjene.
- Za zdravstvo u cjelini, danas je vrlo podložna korumpciji i kriminalu i osjetan pad popularnosti struke, što generira sve večim problemom manjka liječnika.
- Kroničan je nedostatak liječnika, posebice ginekologa, a nažalost i ostalih specijalista, a patronažna služba je prepuštena sama sebi.
- Privatizacijom primarne zdravstvene zaštite, koja je bila dobra zamišljena i učinkovita, te divljom privatizacijom doktora primarne zdravstvene zaštite, nismo riješili status i ulogu Doma zdravlja. Rezultat toga je gubitak polikliničkih usluga na razini Doma zdravlja.
- Stalne promjene zakonskih odredaba, traženje modaliteta financiranja, unose trajni nemir i nestabilnost sustava s pogubnim posljedicama.
- Resorni Ministri bave se više tekućom politikom nego sustavom i strukom. Postoje normativi, mreže kapaciteta i sadržaja na papiru, ali nema nadzora funkcije i učinkovitosti. Sve se promatra kroz financijske transakcije..
- Zdravstveni sustav ne može biti u funkciji stranačke politike. Nakon izbora mijenjaju se ravnatelji, šefovi odjela i tako redom, a to stvara nepotrebne podjele na mikrorazini. Stručnost nije dokaziva stranačkom pripadnošdu. Svaki ministar donosi nove prijedloge zakona i pravilnike. Veliki administrativni aparat, bez motivacije, je neučinkovit. U takvoj negativnoj dinamici nadzor nije
učinkovit i stvari se odvijaju u korist dobavljača lijekova i potrošnih roba kao i građevinara.
- Ishitrena i nedorečena privatizacija unazadila je primarnu zdravstvenu zaštitu, najjeftiniji i najučinkovitiji dio zdravstvene zaštite.
- Potrebno je riješiti status Domova zdravlja, dijagnostičkih i specijalističkih službi, patronažne službe, školske medicine. Tijek zbivanja bio je stihijski do sada, što je dezintegriralo organizaciju Domova zdravlja i kompetencije.
- To je dovelo bolnički sustav u prvi plan. Sve je podređeno skupoj bolničkoj dijagnostici i liječenju. Doktori primarne zdravstvene zaštite su zapostavljeni, više-manje prepušteni sami sebi. Nismo investirali u tu razinu zdravstvene zaštite.
- U 2004. u RH je sudjelovalo 2,63 liječnika na 1000 stanovnika, što je oko 1 liječnik na 1000 stanovnika manje nego u EU.
- RH po broju medicinskih sestara na 1000 stanovnika od samo 5,24 u 2004. g. zaostaje za standardima EU za gotovo 60%.
- Zdravstvo je i dalje jedan od najvedih generatora nelikvidnosti, s rokovima plaćanja koji kod bolnica u pravilu prelaze 180 dana, a nerijetko i po više od 300 dana. Za ovaj je resor održavanje rokova plaćanja mora biti maksimalno od 30 dana
- Primarna zdravstvena zaštita u Europi rješava minimum 75% zdravstvenih problema. U republici Hrvatskoj je 80ih rješavao 80% zdravstvenih problema, krajem prošlog stoljeća do 50%, a danas osjetno manje, samo 35%. Britanci tvrde da u primarnoj (jeftinoj) zdravstvenoj zaštiti rješavaju čak 84% svih zdravstvenih problema.
- Proteklih godina epidemiološka situacija je povoljna, ali potrošnja linearno raste, upravo posljedično zbog prethodno navedenog tijeka zbivanja i ponašanja. Dovoljno je uzeti statistiku i pogledati.
- Jedna od prije najbolje organiziranih preventivnih zdravstvenih struka, medicina rada i školska medicina danas je spale na vrlo nisku razinu.
- Što se tiče mentalnog zdravlja, Hrvatski zavod za mentalno zdravlje praktično ne postoji, niti se ulaže u nove ustanove u psihijatriji (većina su dislocirane bivše vojarne ili dvorci), a dječja psihijatrija u Republici Hrvatskoj (što je i obveza i nasušna potreba) praktično ne postoji.
- Izdvajanja iz plaća za zdravstveno osiguranje nije dovoljno transparentno. Novac odlazi u državni budžet i onda se ovisi o milosti vlade i ministra financija i zdravstva koliko će u rebalansu dobiti novca. Od kako je Zdravstvo izdvojeno iz državnog proračuna stanje se polako normalizira, ali to još nije to.
- Neučinkovita i glomazna administracija koji je potpuno u rukama politike i koji po broju zaposlenika definitivno ne odgovara informacijsko-tehnološkom dobu u kojem živimo. (Primjer Australija u kojoj je ministarstvo zdravlja sa cjelokupnim administrativnim aparatom primjenom racionalizacije i implementacijom novih informatičkih tehnologija svedeno sa 17.000 na doslovno nekoliko djelatnika)
Ciljevi su:
- Stvoriti financijski održiv i stabilan sustav zdravstva baziran na autonomnim regijama koji će jamčiti sigurnu, dostupnu i kvalitetnu medicinsku uslugu, te suvremeni sustav planiranja i upravljanja zdravstvom.
- Vratiti dignitet domovima zdravlja koji će biti u nadležnosti autonomnih regija, odnosno komunalnih općina, a u kojima će se vrštiti najveći dio zdravstvene usluge
- Vrattiti dignitet medicini rada i školskoj medicini koju treba izdvojiti iz sustava opće medicine
- Zaustaviti negativnu selekciju zdravstvenih radnika na razini primarne zdravstvene zaštite u korist bolničkih i privatnih zdravstvenih ustanova.
- Povećati broj timova liječnika specijalista u primarnoj zdravstvenoj zaštiti a posebno u djelatnosti specifične zdravstvene zaštite radnika – medicine rada i školske medicine, što je jedan od bitnih zahtjeva EU.
- Reformirati zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj na primarnoj razini, što bi trebalo znatnije podići razinu kvalitete i opsega poslova, te poticati liječnike u djelatnostima PZZ-e na unaprjeđenje rada. Uključiti i suodgovornost lokalne zajednice u osiguranju kvalitetnije skrbi.
- Podignuti funkcionalnosti sustava primarne zdravstvene zaštite, kao najjeftinijeg i najučinkovitijeg dijela zdravstvene zaštite, osiguravanjem kontinuiteta skrbi za pacijente, pružanjem preventivne i aktivne skrbi za pacijente, te unaprjeđenjem djelatnosti kućnih posjeta.
- Podignuti funkcionalnost sustava primarne zdravstvene zaštite i jačanje uloge, te nove funkcije i zadaća Domova zdravlja u brizi za sveobuhvatno zdravlje, kao temeljne ustanove primarne zdravstvene zaštite.
- Povedati učinkovitosti primarne zdravstvene zaštite boljom međusobnom povezanošću sa sekundarnom razinom zdravstvene zaštite, odnosno stvaranjem funkcionalne povezanosti zdravstvenih ustanova primarne i sekundarne zaštite na regionalnom principu.
- Rasteretiti djelatnosti zdravstvene zaštite na tercijarnoj razini, odnosno bolničkog sustava, kao najskupljeg dijela zdravstva, a koji je preuzeo veliki dio dijagnostike i liječenja od PZZ, i koji tako enormno povedava ukupnu potrošnju ionako ograničenih zdravstvenih financijskih resursa.
- Ograničiti odobravanja koncesija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno zadržati dosadašnji sustav zakupa ili uspostaviti neki drugi model, u cilju sprečavanja potpune privatizacije te djelatnosti, što može dovesti do ukidanja funkcije Domova zdravlja i dodatno urušiti kvalitetu primarne zdravstvene zaštite na štetu pacijenata.
- Ukinuti nelojalnu konkurenciju privatnih zdravstvenih i javnih institucija. Usluge privatnih klinika mogu nadopunjavati javno zdravstvo, nikako ga ne nadomještavati. Na taj se način može spriječiti odlijevanje ionako nedostatnih sredstava iz javnog zdravstva u ruke privatnika.
- Zabraniti rad liječnika u privatnoj i javnoj praksi. Liječnici se moraju odlučiti gdje će vršiti praksu.
Comentários