Piše: Livia Marini
Koliko stanovnici Dalmacije razumiju vlastitu želju za autonomijom Dalmacije? Živjeti Dalmaciju znači povratak na početne postavke, na vlastiti dalmatinski/dalmatski identitet, a odbaciti sve ostale nametnute identitete.
Tijekom nekoliko razgovora s mojim prijateljima, među kojima su većinom oni koji imaju između 20 i 25 godina, shvatio sam kako značajan broj njih ne razumije pitanje dalmatinskog identiteta pa samim time ni dalmatinske autonomije. Znam, sada bi vjerojatno oni koji već desetljećima ustrajavaju u borbi za ostvarenjem autonomije Dalmacije rekli kako onaj tko do sada nije spoznao, skoro sigurno i ne želi spoznati, ali u međuvremenu su odrasle nove generacije koje nisu imale priliku mnogo naučiti o tome i koje su odrastale u specifičnim okolnostima po Dalmaciju. Tijekom jednog perioda i sama sam bio vrlo blizu formirati ovakvo mišljenje, jer stvarno djeluje nadrealno kako autonomija, koja je jedna od najistrošenijih tema u dalmatinskom društvu, još uvijek mnogima ostaje daleka i nerazumljiva. Međutim, ispostavlja se da je.
Bilo bi krajnje licemjerno ne reći kako najveću krivicu za takvu situaciju vjerojatno snose sami građani Dalmacije koji su propustili mnoge prilike za njeno puno ostvarenje, pa onda i nositelji politike autonomije, ali isto tako ne smatram kako se Dalmacija nalazi u poziciji imanja vremena za međusobne optuživanje i analiziranje proteklih deset i više godina. Reći će zlobnici: Dalmatinski Demokratski Forum (DDF) kao jedini legitimni predstavnik koji zagovara pitanje autonomije Dalmacije, morali su duži niz godina učiniti više na edukaciji građana Dalmacije o svemu što autonomija predstavlja i kako može promijeniti njihove živote. No, iskreno, nije se moglo bolje od ovoga. Istovremeno, nije se smelo dopustiti upadanje u zamke koje su protivnici Vojvodine osmislili vrlo vješto, a to je da autonomija pred prosječnim građaninom postane već ispričana priča, tema bez početka i kraja, dosadna i naporna, a upravo se tako nešto i događalo između rušenja profila i prebijanja čelnih ljudi DDF-a.
Stvarnost je takva da Dalmacija danas u praksi uopće ne postoji, a njena bit već je ostala u sjenci političkih prepucavanja po društvenim mrežama, nasilna otimačina od Dalmacije, nasilno istjerivanje njenih građana iz svojih domova, mlake obrane i užasnih naslova po medijima koji su uglavnom za pojam autonomije vezivali negativnu konotaciju odcjepljenja i destabilizacije RH, umjesto da su se makar štampani mediji potrudili objaviti nekakve dodatke kojima bi educirali građane o značenju autonomije za Dalmaciju. Ali, naravno, zar mi u Dalmaciji imamo medij koji bi tako nešto uradio? Još uvijek ne, osim portala Autonomija. Sposobnih i iskusnih novinara za realizaciju takve ideje sigurno ima, ali nema petlje kako bi se tako nešto iniciralo. Još je diskutabilnije pitanje ima li i želje, što je tužna istina Dalmacije danas.
Autonomija ne može biti promatrana samo kao političko pitanje i domaći zadatak dvije-tri snažne političke stranke udružene s nevladinim sektorom. Autonomija će vjerojatno imati više šansi za uspeh onda kada građani Dalmacije do kraja budu upoznati s njenim značenjem i njenom upotrebom, što trenutno nije slučaj. Za početak, iako djeluje nerealno, mnogi i ne znaju što termin autonomija sam po sebi predstavlja, a kada postoji takvo nepoznavanje termina glavne teme, o čemu više dalje razgovarati? Ako ne vjerujete, ispitajte nekoliko ljudi iz svog najbližeg okruženja i uvjerit ćete se. Saznanja o autonomiji do sada su (u najvećem broju slučajeva) do građana dolazila samo kao politička ideja koju opcija koju podržavaju zagovara ili ne. Kada imate situaciju da o jednoj ideji kakva je autonomija tako malo znanja imaju upravo oni na čije živote autonomija treba utjecati, a to su građani Dalmacije, onda to nije dobar znak. Dakle, autonomija Dalmacije mora postati jasna svim građanima Dalmacije kako bi je u jednom trenutku oni mogli razumjeti, pa onda podržati i tek na kraju živjeti vlastitu političku ideju.
Tema autonomije morat će najprije nadrasti politička prepucavanja po društvenim mrežama i način na koji se upotrebljava njen pojam danas, kako bi u vremenima koja su pred nama izgradila svoj put prema oživljavanju. Ona mora postati pristupačna Dalmatinama/Dalmatinima te Dalmatincima/Dalmatinkama, moraju postojati napori prodalmatinskih udruga, medija i ljudima iz medija (novinari, urednici, snimatelji, ton majstori...), obrazovnih i zdravstvenih ustanova, ljudima iz show businessa (pjevačima i njihovim skladateljima, tekstopiscima, aranžerima i producentima; glumcima; sportašima...), ekonomista, pravnika, prodavača, čistačica i cjelokupne dalmatinske javnosti kako bi se svi u Dalmaciji, a i van nje, educirali o tome šta to znači za jednog čovjeka živjeti život u autonomiji. Dok god sva saznanja o autonomiji do građana budu dolazila samo kroz naslove iz režimskih fake news medija, priopćenja političkih stranaka i nastupa političara u Saboru i njihovog kokošarenja i torbarenja među narodom, neće biti velikih dometa u njenom ostvarivanju.
Naročito je važno objasniti pojam autonomije i autonomnosti mlađim generacijama, rođenim u drugoj polovini osamdesetih i devedesetih godina te kasnije koji i ne znaju šta to znači živjeti u autonomiji. To im netko mora objasniti, jer ovo što sada Dalmacija živi, je klasični kolonijalizam. Osim toga, stvar se dodatno komplicira danas kada relevantne političke stranke uglavnom ne podržavaju ništa vezano za Dalmaciju, a kao li njenu autonomiju, ali koriste termin „stupanj decentralizacije“. Mislite li kako prosječan građanin razumije stupnjeve decentralizacije? Dakle, autonomija, riječ koju sam upotrijebila stotinjak puta u ovako kratkom tekstu, mora biti baš sve suprotno jednoj istrošenoj riječi – mora biti jasna svakome u Dalmaciji, kako bismo sutra očekivali zajednički život u toj autonomiji – dalmatinskoj autonomiji.
Za sada, dobro je što u glavama stanovnika Dalmacije živi kakav-takav plamen o nekakvoj dalmatinskoj autonomiji i bitno ga je sačuvati, ali kako bismo zaista oživjeli taj plamen i pretvorili ga u vatru, iz ideje u realizaciju, moramo je raščlaniti na mnogo dijelova i sve ih analizirati, proučiti, razumjeti i prihvatiti uz napomenu: živjeti Dalmaciju i živjeti njenu autonomiju znači povratak na početne postavke, na vlastiti dalmatinski/dalmatski identitet, a odbaciti sve ostale nametnute identitete.
Comments