Razgovarao: Karlo Morosin
Za ono što su ljudi u Dalmaciji već dugo slutili sada je stigla i potvrda. U razgovoru s Nevenkom Mesić, nećakinjom bivšeg predsjednika RH Stipe Mesića, saznao sam gdje se i kada skovao plan uništavanja Dalmacije tei asimilacije, raseljavanja i uništavanja njenog domicilnog stanovništva.
Susreli smo se u jednom od hotela na ukrajinskom ljetovalištu Zatoka po unaprijed dogovorenom sastanku. Gospođa Mesić, bivša ađutantica ratnog zapovjedništva zbornog područja Osijek koja je svjedočila protiv Branimira Glavaša, kasnije zapovjednica specijalnih postrojbi pri Uredu predsjednika Republike, danas umirovljena časnica HV-a, borkinja za ljudska prava i prava djece, posvojiteljica 8 djece koju je IDS pokušao strpati u zatvor jer je navodno makinirala sa svojom udrugom za pomoć djeci “Rovinjsko sunce”, sa sobom je donijela kofer pun dokumenata koji dokazuju stvari o kojima smo razgovarali.
A: Hvala vam što ste se odazvali pozivu.
NM: Redovito čitam vaš romansirani blog gospodine Morosin, tako da suosjećam s vama, ali isto tako željela sam vas upoznati kako bismo otvoreno razgovarali, kako bih vam rekla da se iskreno divim vašoj hrabrosti i vašem radu. Isto tako, ovo mi je prvi interview nakon dvanaest godina.
A: Koji je bio zadnji interview koji ste dali?
NM: Bilo je to za Nacional 2009. nakon što je drugostupanjska presuda pokazala kako nisam kriva za sve ono što su mi iz IDS-a u suradnji s Jadrankom Kosor prebacivali oko “Rovinjskog sunca”. Kako bih ja koja sam posvojila osmero djece mogla manipulirati udrugom koja se bavi djecom? To je suludo. Ali, u to je vrijeme od Zorana Milanovića, Jadranke Kosor i Borisa Miletića krenula je hajka, koja i dalje traje, na moga strica – Stjepana Mesića. Milanović, koji u SDP došao iz redova Ministarstva vanjskih poslova, u koji se zapošljava isključivo HDZ-ov kadar, na preporuku Ivića Pašalića i te kriminalno-fašističke ekipe. Predsjednik Mesić je upozoravao visokopozicionirane osobe u SDP-u na Milanovića, ali ovi su bili previše glupi za poslušati ga. Sada smo svi svjedoci vremena, svjedoci Milanovićevog uništavanja SDP-a kojeg prema zacrtanom planu nastavlja Peđa Grbin. Milanoviću nije stalo do razvoja demokracije u Republici Hrvatskoj, on je HDZ-ov igrač, a HDZ-u nikada nije palo na pamet demokratizirati tu jadnu banana državicu kojom vlada kriminalno-fašistička bratija.
A: Kad kažete kriminalno-fašistička bratija, mislite ne samo na Ivića Pašalića, već i na Ivu Sanadera, zar ne?
NM: Normalno. Njih dvojica su najodgovorniji za sve dobro i sve loše što se u ovoj banana državici dogodilo od 1999. na ovamo. Oni su se za javnost borili za prevlast u HDZ-u nakon smrti predsjednika Tuđmana, ali u biti isti je to par cipela i razlike među njima nema.
A: Uključuje li to i premijera Plenkovića?
NM: Da. To uključuje i Plenkovića. Što mislite zašto se Milanović i on stalno prepucavaju? Plenković je također trebao ući u SDP s ciljem njegovog uništavanja, no ušao je u HDZ s ciljem njegovog jačanja. To je glavi kamen spoticanja između njih, ali oko svega ostalog se slažu jer su se kuhali u istom loncu kao i Tomislav Tomašević, Ivica Puljak i njegova ženica Marijana, Dalija Orešković, Dario Zurovec, Davor Nađi, Jakov Prkić i svi ostali lažni liberali. Svi su oni izašli ispod traveše, što bi vi u Dalmaciji rekli, HDZ-a i njima se ne smije vjerovati.
A: Kada već spominjete Tomislava Tomaševića, spominju se razne priče o tome kako je prvo dobio toliko mandata u Saboru, a onda i mjesto gradonačelnika. Kaže se kako je on ucjenjivao neke ljude u izbornoj komisiji kako bi dobio glasove. Ima li istine u tim glasinama?
NM: Tomaševića sam više puta srela, radi se o krajnje zlobnoj i ambicioznoj osobi koja gazi po mrtvima kako bi ostvarila svoje ciljeve. Njegov cilj oduvijek je postati gradonačelnik Zagreba. U tome su mu na ruku išle dvije okolnosti: 1. to što se dogodio potres u Zagrebu koji se do trenutka izbora za Sabor, a kasnije i lokalnih izbora nije krenuo sanirati; 2. Sandra Benčić, bivša ljubavnica Milana Bandića koja je preko noći, kada je shvatila kako mu dolazi kraj, postala velika lezbača i borkinja za ljudska prava. Tomašević je oko sebe okupio zlobno ljudsko smeće, najgore otpadnike političkih stranaka koji su vršili pritiske i ucjene na članove Izborne komisije da ih puste u Sabor jer će u protivnom proturiti informacije u javnost. Dakle, radi se o prljavoj igri, a ne o nekom vidu pobjede. Da se razumijemo, svaka vlast u Zagrebu je bolja od Bandićeve i HDZ-ove. Ja ni u kojem obliku ne podržavam vladavinu Bandićevaca Zagrebom ili bilo kojim drugim gradom u RH, ali, vjerujte mi, ljudi će plakati za Bandićem. U roku manjem od mjesec dana mandata, Tomašević je zaposlio svu svoju nekvalificiranu i podkapacitiranu rodbinu u odbore javnih gradskih poduzeća. Dakle, sjaši Kurta da uzjaši Murta.
A: Je li slično i u Splitu?
NM: U Splitu je situacija još gora. Za razliku od Tomaševića koji je bio član Mladeži HDZ-a, ali se iz njega izvukao još kao mladić, Ivica Puljak, njegova ženica, Prkić i ekipa iz Pametno i Centra svi su bili članovi HDZ-a do trenutka kada im je Tomislav Karamarko krenuo u stvaranje satelitske stranke koja će raditi za potrebe i za korist HDZ-a.
Prvo se krenulo s udrugom “Za pametan grad” koja je radila ono što joj je s Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u kojem je sjedište HDZ-a, naloženo činiti. Puljkovi su dobili na stol plan izgradnje škole u splitskom naselju Žnjan i Pazdigrad kako bi “senzibilizirali” stanovništvo Splita i tako ih okupili oko lažne, satelitske ideje kojom se direktno dirigira iz HDZ-a. Jedan od dokaza da su Pametno (Marijana Puljak, Jakov Prkić) i Centar (Ivica Puljak, Dalija Orešković) sateliti HDZ-a je da ni jedna ni druga stranka kada bi se trebali rušiti prijedlozi HDZa u splitskom gradskom vijeću ili nisu bili prisutni na sjednicama ili su bili suzdržani, a kada je trebalo rušiti oporbene prijedloge ne samo da bi glasali protiv njih već bi ih i žestoko napadali. Ono što se moglo pročitati u novinama i čuti po radiju i televizijama, samo je bila farsa za tupav i politički neobrazovan narod.
Pametno i Centar stvoreni su kako bi dovršili projekt uništavanja Dalmacije. U tome im treba pomoći iz društva Marjan, odnosno Ante Toni Alujević koji je i prenio novac za osnivanje stranke iz splitske podružnice HDZ-a u stan obitelji Puljak. S tim sredstvima, Marijana Puljak je, ne samo osnovala stranku Pametno, već je i potkupljivala određene osobe na položaju u gradskoj upravi Splita kako bi ostvarila određene benefite. Točno se zna kojim su kanalima tekla ta sredstva te tko je u lokalnoj gradskoj vlasti što dobio. Padali su od skupocjenog vina do dijamantskih narukvica ovisno o položaju i potrebi osobe na položaju.
Nakon što se Nikola Gabrić, kao najbolji splitski gradonačelnik od 1990. na ovamo, nasilno smijenjen s mjesta gradonačelnika, razni su imali prilike razoriti Split, a znamo kako s razaranjem Splita kreće razaranje Dalmacije. Sada je došao na red Puljkove, bračni par s lažnim diplomama, Marijana se čak seksala s Nadanom Vidoševićem kako bi se zaposlila u Zagrebačkoj banci, koji su dobili za zadatak završi udarac na dostojanstvo Splita, pa tako i Dalmacije.
A: O čemu se tu konkretno radi? Lani kada smo se čuli, rekli ste da postoje materijalni dokazi o uništavanju Dalmacije. Možete li reći nešto konkretnije o tome?
NM: Ne bih htjela ići preduboko u povijest, no bitno je napomenuti kako rastakanje Dalmacije nije novija ideja političkih manipulanata u Zagrebu. Ta je ideja stara koliko i ideja Ilirskog narodnog preporoda, putem kojeg je ekipa, u kojoj nije bio niti jedan, što bi se danas reklo, Hrvat (Ljudevit Gaj iz slovensko-germanske obitelji; August Šenoa iz slovačko-njemačke obitelji; Stanko Vraz iz slovenske obitelji; Janko Drašković iz pravoslavne obitelji...), okupljena oko Ljudevita Gaja shvatila kako je Dalmacija jedina kraljevska austrijska zemlja koja ima, za to vrijeme, potpunu i esencijalnu autonomiju. Hrvatska je bila feud, kao i Slavonija, dok je Dalmacija bila slobodna zemlja sa svojom samoupravom i svojim predstavnicima u bečkom Parlamentu.
Tada je skovan plan o prisvajanju sve tri Dalmacije: Dalmatia Veneto (danas od otoka Raba do Bara u Crnoj Gori), Dalmatia Hongria (danas područje Like, Gorskog Kotara i Primorja sve do rijeke Rječine) i Dalmatia Turca (danas poznatija kao Tropolje i Hercegovina u BiH) u sastav Ilirije te rastjerivanje nenarodnog* stanovništva iz iste. Prilike za to nisu bile povoljne do 1861. kada dvor odlučuje raspisati izbore za parlamente svojih zemalja. Potpomognuti sredstvima i manipulativnom politikom, agresivnim stavom, narodnjaci, pod izrazito neregularnim uvjetima, “osvajaju” vlast u Dalmaciji te počinju provoditi antidalmatinsku politiku koja je imala za cilj lišavanje, pa čak i, života svih onih koji su bili protiv ujedinjenja iste s “maticom”, a tada je nastao i izraz “ilirske zemlje”, kasnije “hrvatske zemlje”.
Taj plan se do danas nije izmijenio. Iako je najveći dio Dalmacije u sastavu RH, dolaskom Tuđmana u Zagreb, ali i ranije za vrijeme MASPOKa 1971., postojale su ideje apsolutnog pokoravanja Dalmacije jednom centru u Zagrebu, rastakanje njene privrede i izgladnjivanje domicilnog stanovništva te njihovo raseljavanje. Za vrijeme Hrvatskog proljeća nisu se samo palile kuće po Slavoniji u kojima su živjeli Srbi/pravoslavci, već i po Dalmaciji gdje su se palile kuće svih nehrvata, što uključuje i Srbe, Dalmatine, Talijane, Muslimane (danas Bošnjaci), Židove i ostale nacionalne manjine koje su smetale stvaranju etnički čistog katoličko-hrvatskog prostora. Dolaskom Tuđmana u Zagreb 1985. i njegova infiltracija u sve pore društva, pa tako i u medije, dolazi do otvorenih napada na Dalmaciju i izazivanja medijskog rata prema Dalmaciji. Sjetimo se samo Zrinke Vrabec-Mojzeš i njenog višesatnog govora na radiu 101, u kojem poziva građane Zagreba i ostalim krajeva u okolici Zagreba neka krenu toljagama i motkama, vilama, pijucima i lopatama na svakog Dalmatinca; pozivala na bojkot proizvoda koji dolaze iz Dalmacije te potpunu blokadu te regije.
To se činilo zbog dva razloga: 1. jer s jakom Dalmacijom, Tuđman nikada ne bi uspio u naumu protjerivanja svog nehrvatskog stanovništva iz RH; 2. čista mržnja i netrpeljivost prema Dalmaciji i svemu dalmatinskom. Za tu potrebu dovezene su tisuće “ljudi” iz Hercegovine kako bi se plan doveo do kraja. Tuđman je svoje ljude infiltrirao i po udrugama navijača preko kojih je ostvarivao onaj prizemni, terenski dio posla. Već je 1986. za predsjednika navijačke skupine Torcida izabran lik koji je tek došao u Split te koji baca nacional-fašistoidnu klicu u glave navijača Hajduka.
Nakon toga uslijedilo je preuzimanja vlasti HDZ-a i odmah krenulo u ekonomsko razaranje Dalmacije. To se radilo dovođenjem još više Hercegovaca i srednjebosanskih katolika u Dalamciju, izazivanje napetosti u Kninu i okolici te na posljetku uništavanje industrijske proizvodnje kako bi se respektabilne tvrtke, poput splitske Jugoplastike, zadarskog Folijaplasta ili šibenskog TLM-a, prodale za jednu kunu podobnom manipulantu koji će kasnije zemljište preprodati za milijun puta veću cifru. U ostvarenju tog zločinačkog nauma, sudjelovali su pripadnici svih političkih stranaka koje nisu imale sjedište u Dalmaciji. Zanimljivo, samo je jedna imala sjedište u Dalmaciji. To je ona kojoj su krajem rujna 1993. postavili eksplozivnu napravu u prostorije s ciljem ubojstva najistaknutijih ljudi u stranci.
Bio je ovo prvi dio razgovora s Nevenkom Mesić, nastavak možete pročitati odmah sutra.
_______________________________________________________________________
*Nenarodno stanovništvo, svi oni za koje bi se danas reklo da nisu Hrvati.
drugi dio interviewa možete pročitati ovdje:
Comments